Page 47 - 1. kongres program

Alena Buretić-Tomljanović Zavod za biologiju i medicinsku genetiku, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci Biološki učinci ionizirajućeg zračenja – sažetak Energija ionizirajućeg zračenja oštećuje kemijske veze u molekulama te izaziva nastanak nestabilnih i kemijski vrlo reaktivnih slobodnih radikala. Budući da stanice sadrže visok postotak vode u slobodnoj formi ili u spoju s drugim molekulama, najveći dio ošteće- nja makromolekula nastaje neizravno uslijed djelovanja radiolitičkih produkata vode. Ionizirajuće zračenje može i izravnim djelovanjem oštetiti katalitička mjersta proteina, izazvati fragmentaciju njihovih peptidnih lanaca ili izazvati lomove i ukrižena poveziva- nja u DNA lancima. Osim na razini makromolekula učinci ionizirajućeg zračenja mogu se pratiti na staničnoj razini (oštećenja membrana, kromosoma, prekidi metaboličkih putova, zastoj diobe ili stanična smrt), organizma (ograničenje trajanja života) i popu- lacija (promjena genetičke strukture populacije uslijed smrti većeg broja organizama). Zahvaljujući dugoj evoluciji stanice su razvile niz enzimskih mehanizama kojima mogu popravljati oštećenja u DNA molekulama te očuvati integritet svojih genoma. Dok se jednolančani lomovi relativno lako popravljaju, mogućnost popravka dvolančanih lo- mova (oštećenja fosfatno-šećerne okosnice u oba lanca DNA) ovisi o dostupnosti enzi- ma popravka te broju i raspodjeli lomova. U stanicama sisavaca postoje dva glavna me- hanizma popravka dvolančanih lomova DNA: mehanizam homologne rekombinacije i, češći, mehanizam nehomolognog spajanja DNA krajeva kojim mogu nastati strukturne kromosomske mutacije (delecije, translokacije i dicentrični kromosomi). Pogrešan po- pravak DNA oštećenja može izazvati staničnu smrt ili omogućiti stanici preživljavanje uz rizik za pojavu genomske nestabilnosti i karcinogeneze. E-pošta: alenabt@uniri.hr 45